Otišao je jedan od nas. Jedan od najboljih, najvećih i najtrofejnijih Žabaca. Mladostaš od glave do pete, vjeran samo našem klubu, samo Žapcima i Mladosti koje je uzdigao do statusa kontinentalnog, u našem sportu i svjetskog div-kluba. Napustio nas je Ćos.
U Zagrebu je u 88. godini, nakon duge i teške bolesti preminuo Zlatko Šimenc. Stara garda zagrebačkog i hrvatskog sporta, vaterpola i Mladosti.
Zlatko Šimenc je rođen u Zagrebu, 29. studenog 1938. Za igračke karijere bio je dvostruki reprezentativac – u rukometu i vaterpolu. Rukomet je igrao zimi, vaterpolo ljeti. Kao rukometaš je čak i nastupao na dva svjetska prvenstva (1958. i 1961.), no Ćos je primarno bio vaterpolist.
Zlatkova veza s vaterpolo začeta je u Splitu, na jednom plivačkom mitingu 1955. U ono doba su se prije vaterpolskih utakmica održavala plivačka natjecanja.
- „Nabili su mi kapicu na glavu, pokazali kojeg suparničkog igrača treba čuvati i to je to. Igrao sam takav presing na dečku da gola zabio nije, ne znam je li taknuo loptu. Ja sam to shvatio kao neki trenutak dokazivanja za mene” – puno godina kasnije se Zlatko Šimenc prisjećao svojeg početka.
Od tada se on i vaterpolo nisu rastajali.
Zlatko Šimenc je igrao braniča, povremeno i centra. Volio je graditi igru i asistirati, za razliku od recimo rukometa u kojem bio gol-igrač. Cijeli život, cijelu karijeru vezan uz i vjeran samo Mladosti, Zlatko Šimenc je bio neodvojivi dio legendarne momčadi Žabaca koja je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća gospodarila Europom s čak 4 naslova prvaka Starog kontinenta, plus jasno i 5 naslova državnog prvaka.
Godine 1964., na Olimpijskim igrama u glavnom japanskom gradu Tokiju osvojio je srebro kao vrhunac karijere za reprezentaciju za koju je odigrao točno 101 utakmicu u 10 godina, od 1957. do 1967.
Dvostruko je više vremena igrao pod kapicom Mladosti, od 1955. do 1975.
Onog trenutka kada je prekinuo s igračkom karijerom, počeo je trenersku.
Jasno u Mladosti, gdje bi drugdje, te je žetva uspjeha nastavljena. Kup pobjednika kupova Europe osvojen je u Ljubljani 1975., a iste godine i kontinentalni Superkup.
Zbog obveza na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu na kojem je postao redovni profesor, napustio je trenersku klupu, iako je i u akademskim vodama ostao usko vezan uz vaterpolo. Na Kineziološkom fakultetu prof. Šimenc dugo je vodio katedru sportskih igara odnosno predmete vaterpolo i rukomet. Štoviše, dok je prof. Šimenc ondje predavao postojala je katedra za vaterpolo.
Zlatko Šimenc – stara garda i jedan od nas
Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost izražava najdublju sućut obitelji i svim prijateljima dragog nam pokojnika
Trofejna riznica Zlatka Šimenca:
- srebro na Olimpijskim igrama (Tokio, 1964.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Budimpešta, 1958.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Leipzig, 1962.)
- srebro na Europskom prvenstvu (Utrecht, 1966.)
- zlato na Mediteranskim igrama (Bejrut, 1959.)
- srebro na Mediteranskim igrama (Napulj, 1961.)
- zlato na Univerzijadi (Bukurešt, 1961.)
Zlatko Šimenc u Mladosti (igrač):
- Kup prvaka Europe: 1967., 1968., 1969. i 1971.
- Prvenstvo države: 1962., 1967., 1969. i 1971.
- Zimsko državno prvenstvo: 1960., 1961., 1962. i 1964.
Zlatko Šimenc u Mladosti (trener):
- Kup pobjednika kupova: 1975.
- Europski Superkup: 1975.