Najavili smo utakmicu sa Solarisom, prvi susret za treće mjesto u prvenstvenom doigravanju, kao potencijalno posljednju ovosezonsku utakmicu naše prve momčadi na Savi. Sad se moramo korigirati. Možda je to ipak bila… pretposljednja.
Naime, Solaris je istina zasluženo pobijedio, poveo 1-0 u seriji utakmica koje se igraju do druge pobjede, ali to ni u kojem slučaju ne znači da već sljedeća subota, 14. ovog mjeseca ne može u Šibeniku ponuditi jedno sasvim drugo lice Mladosti. Pravo lice. Uz pobjedu u šibenskoj Crnici, vidimo se mi opet na bazenu uz Savu. No, dosta o predviđanjima. Koje slovo i o onomu što se zbivalo.
Istina, nije baš bilo ugodno i lijepo za oči mladostaša, ali u sportu ima i takvih dana. Dana kada ti malo što ide ili krene sve naopačke. Ovo ne vrijedi tek za vratara Jerka Jurlinu koji je učinio, dao svoj maksimum, obranivši čak 15 šibenskih udaraca. Sve baš nije mogao.
Kada su naši dečki u drugoj četvrtini napravili niz od 2:2 do 5:2 (Rakovac iz peterca, te Dašić i Lazić), malo je tko vjerovao da to nije početak puta k pobjedi. No, potom slijede ‘crne rupe’ u igri, koncentraciji… Prvu takvu, a trajala je samo dvije minute, Solaris je brutalno iskoristio s tri pogotka i potpunim povratkom u susret – 5:5.
Do minutu i 14 sekundi prije kraja treće četvrtine igralo se gol na gol, ali s našim minimalnim vodstvom, a onda novi udarac u maniri ‘blitz-kriega’ iz Šibenika. U 40-ak sekundi same završnice treće četvrtine dva gola Penave i Pelicarića za prvo osjetnije vodstvo Solarisa (7:9). Zvono za uzbunu je zazvonilo, a u prvoj minutu posljednje četvrtine već su se odvezivali i čamci za spašavanje. Onda kada je Penava i opet pogodio, te doveo suparnika u vodstvo 10:7, točno 6.42 minute prije kraja.
Dovoljno za preokret? Da, sigurno, ali ne ovog puta. Ovo je bila jednostavno jedna loša seniorska subota. Ima takvih u sportu.