Nema više Ronija. Jedne od legende našeg kluba, grada Zagreba i hrvatskog vaterpola.
U 78. godini u Zagrebu je preminuo Ronald Lopatny, jedan od najvećih vaterpolista u povijesti. Osvajač olimpijskog zlata u Ciudad de Mexicu 1968., dvaput brončani s reprezentacijom na europskim prvenstvima u Utrechtu 1966. i Barceloni 1970. uz još i dva zlata s mediteranskih igara u Tunisu 1967. i Izmiru 1971. Za reprezentaciju bivše države je odigrao 150 utakmica. Što se klupske karijere tiče, ona je vrlo jednostavna. Dva kluba, ali jedan grad, samo i isključivo njegov Zagreb. Ponikao u Medveščaku (tada se zvao Naprijed) 1958. i ondje igrao do 1968. kada je prešao u Mladost i istinski taj klub pretvorio u vaterpolskog diva. Mladost za Ronalda Lopatnyja nije nikada bio tek “klub za koji je igrao”. Mladost je za Ronija bila ljubav, opsesija, strast! Mladost i Žapce je ljubio svim svojim biće, a za boje našeg kluba se borio ne kao Žabac, nego kao Lav!
S jednom od najboljih generacija Mladosti svih vremena, triput je osvajao naslov prvaka Europe (1968., 1969. i 1971.), baš koliko je puta bio i prvak države (1969., 1970. i 1971.). Koliki je bio njegov osobni utjecaj na igru i rezultate svoje momčadi, kako kluba tako i reprezentacije, možda najbolje govori da je dvaput proglašen najboljim vaterpolistom bivše države (1970. i 1971.).
Ronald Lopatny je inače bio odličan plivač, prvak Zagreba na 50 slobodno i doprvak bivše države u istoj disciplini u dobi od 15 godina. No, već tada mu je vaterpolo bio zanimljiviji, dinamičniji, te je s tih 15 proljeća ušao u prvu momčad tada drugoligaša Medveščaka (Naprijed). Ronald Lopatny je prošao sve faze karijere, od kvalifikacija za 2. ligu, pa preko Prve lige i reprezentacije do olimpijskih igara. Kandidirao je već i za Igre u Tokiju 1964., a one u Meksiku 1968. su bile ‘njegove’. Nominalno je Ronald Lopatny kao igrač Medveščaka, dakle kao drugoligaški igrač, osvojio olimpijsko zlato u Meksiku. Tek po povratku iz Ciudad de Mexica 1968, potpisao je pristupnicu za Mladost.
Ronald Lopatny je osim brzine i žestine, imao apsolutno sve osobine nečeg što bi danas nazvali svestranim igračem, čovjekom koji pokriva sve pozicije. Sjajan šuter, opasan strijelac, jednako izvana kao i iz proplivavanja što mu je u biti bila specijalnost.
Karijeru je okončao 1973. odnosno u dobi od 29 godina samo iako je on mogao bez ikakvog problema na vrhunskoj razini odigrati još koju sezonu. Otišao je zato jer, kako je sam kazivao – ostao bez društva, raspala se njegova ekipa, završili su karijeru u Mladosti njegovi ‘pajdaši’, od Bonačića preko Stipanića… A Ronald bez društva, bez svoje ‘škvadre’ nije mogao odnos nije želio.
No, Roni je i u godinama nakon vaterpola nastavio okupljati, jedno vrijeme i sam zagrebački, pa i širi jet-set u svojem ekskluzivnom restaurantu u središtu Zagreba. Bio je i ostao dio zagrebačke sportske i društvene kreme. Njegove su supruge bile poznata pjevačica Tereza Kesovija, te glumica Mia Begović. Okušao se i u novinarstvu pišući o vaterpolu za Sportske novosti u kolumni “Valovi bazena”. Posljednjih godina, iako teško bolestan, kad god je mogao odazivao se pozivu Mladosti, dolazio na bazen, gledao Žapce, ali i sadašnje Barakude. Vaterpolo je bio neizostavnim dijelom njegovog života, a Mladost je odlaskom Ronalda Lopatnyja ostala bez jednog od velikana, ikona jednog doba. Iako fizički više nije među nama, Ronald Lopatny, naš Roni, ostat će za sva vremena ondje gdje je uvijek bio. U našoj i njegovoj – Mladosti.
Ronald Lopatny, olimpijski pobjednik, višestruki mladostaški prvak Europe, vaterpolski buntovnik i boem istodobno, jedan od sportskih simbola Zagreba, te bez imalo dvojbe jedan od najvećih hrvatskih vaterpolista u povijesti.
Pogreb Ronalda Lopatnyja održat će se u ponedjeljak, 9. svibnja u 15.00 sati na groblju Mirogoj u Zagrebu.
Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost iskazuje ovim putem duboku sućut obitelji.
Počivao u miru, dragi naš Roni!