U šezdesetdevetoj godini života preminuo je Vlado Jeh-Bajzo. U svojoj karijeri Bajzo je bio trener svih kategorija našeg kluba. Ispraćaj Vlade Jeha biti će u četvrtak 8.9. u 16 sati na zagrebačkom Krematoriju.
Trener koji je toliko toga doprinio hrvatskom vaterpolu, Vlado Jeh rođen je u Zagrebu 22. prosinca 1947. godine. Diplomiravši na Fakultetu za fizičku kulturu, smjer vaterpolo i rekreacija, 1970. na poziv profesora Zlatka Šimenca počinje raditi kao trener mladih selekcija u Vaterpolo klubu Mladost. Jedan od prvih mentora bio mu je legendarni Aleksandar Coša Seifert, trener koji s reprezentacijom Jugoslavije 1968. osvaja zlatnu olimpijsku medalju. Uz mnoga prva, druga i treća mjesta najveći uspjeh s mladima mu je osvajanje vaterpolskog kupa Jugoslavije za juniore 1980. godine na turniru u Zagrebu. Kasnije Vlado postaje pomoćnik mnogim vrhunskim trenerima u Mladosti: Ozrenu Bonačiću, Ladislavu Bottliku, Dušku Antunoviću, Bošku Lozici, Boži Vuletiću, kao i Brunu Siliću, kojemu je pomoćnik i u hrvatskoj reprezentaciji. Bio je na klupi Mladosti kao trener vratara kada je klub osvojio veliki broj trofeja: dva puta bili su prvaci Jugoslavije, jednom pobjednici Jugoslavenskog kupa, 6 puta prvaci Hrvatske, 3 puta pobjednici Kupa, dva puta prvaci Europe, jednom je osvojen LEN kup i dva puta Mediteranski kup.
Vlado posebno ističe jedan trofej s Mladosti. U listopadu 1991. kada je Hrvatska već bila u ratu, na turniru u turskom Izmiru Mladost je drugi put u povijesti osvojila Mediteranski kup. Pored osvajanja kupa u sjećanju će mu ostati i po tome što se nakon cjelodnevnog natezanja s organizatorima i prijetnje a odustajanjem od natjecanja zavijorila hrvatska zastava, a ne jugoslavenska. Tada je prvi puta na jednom vaterpolskom natjecanju službeno izvješena zastava Republike Hrvatske.
Vlado Jeh je specijaliziran za rad s vratarima, pa je tako, kako je sam govorio, imao posebno zadovoljstvo i privilegij raditi s najboljim domaćim i stranim vratarima kao što su: Andrija Popović, Tomaž Lašič, Dušan Lončarević, Siniša Školneković, Dragan Rebić, Frano Vićan, Dalibor Perčinić, Renco Posinković, Maro Balić, Zoltan Kosz i drugi, bez kojih reprezentacija i Mladost zasigurno ne bi postigli takve zavidne rezultate.
Trenerskim radom Jeh se bavio preko 30 godina. Kao član stručnog stožera zadužen za rad s vratarima Vlado Jeh dao je svoj doprinos brojnim uspjesima Hrvatske vaterpolske reprezentacije. Najveći uspjeh ostvaren je na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti gdje je Hrvatska osvojila srebrnu medalju. Pored olimpijskih igara na klupi reprezentacije Hrvatske kao trener vratara Jeh je sjedio i na Svjetskim prvenstvima u Rimu i Perthu, Svjetskom kupu u Ateni i Atlanti, prvenstvima Europe u Beču i Sevilli, kao i na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. gdje je osvojena srebrna medalja.
Izvor: „Kovači hrvatskih olimpijskih odličja“, Jurica Gizdić