Po okončanju ovogodišnje seniorske sezone, Marko Valečić je kao kapetan juniora Mladosti predvodio momčad do uvjerljivog osvajanja Kupa Hrvatske. Sada pakira kofere i sprema se u Kaliforniju na Berkeley, na kojem će studirati informatiku, ali i braniti boje sveučilišne vaterpolske ekipe.
Marko kako vidiš svoje nastupe u Mladosti u zadnjih nekoliko sezona u kojima si izborio mjesto u seniorskoj ekipi i ostvario sjajne rezultate u mlađim kategorijama, prvenstveno s juniorima?
“Mislim da mogu biti zadovoljan sa svojom igrom proteklih sezona u klubu. Bile su izmjene razdoblja uspona i padova, no znam da sam uvijek davao svoj maksimum. Kada sam prije tri godine tek došao u seniorsku ekipu, trebalo mi je određeno vrijeme da se priviknem na težinu igre. To je bilo jedno novo iskustvo jer sam bio jedan od najmlađih igrača u ekipi, ali s vremenom sam se prilagodio uz veliku pomoć suigrača, stjecao samopouzdanje i s vremenom počeo igrati više. Osvojili smo nekoliko medalja u Prvenstvu Hrvatske, Kupu Hrvatske te u Regionalnoj Ligi koje mi puno znače kao motivacija u nastavku karijere. Što se tiče juniora, zajedno s ekipom sam ostvario sjajne rezultate, a najdraža juniorska medalja mi je ovaj zadnji osvojeni Kup Hrvatske gdje sam prvi put osvojio turnir kao kapetan ekipe.”
Kada si se odlučio za studij u Americi i što te motiviralo na taj korak?
“Osim sporta, za mene je isto uvijek jako bitna stvar bila i škola te sam znao da ako ostanem ovdje da neću moći uskladiti svoje obveze na fakultetu i u sportu. Jedno od toga bi moralo patiti, a ja nisam htio da se to dogodi. Prije dvije godine, kada je moj prijatelj Marin Dašić otišao u Ameriku na fakultet, počeo sam i ja razmišljati o toj opciji jer je u Americi odlično usklađen sport s fakultetom što mi je jako bitno. Na kraju sam uspio sve dogovoriti s Berkeleyem i jako sam sretan zbog te prilike koja mi se ponudila. Posebno bih se htio zahvaliti treneru Zoranu Bajiću koji mi je uvijek izašao u susret kada bih ga bilo što zamolio vezano za Ameriku, a isto tako i cijelom stručnom stožeru i upravi Kluba.”
Vjerujem da si s Lovrom Milošem dosta razgovarao o životu u Americi, studiranju, ali i igranju vaterpola. Koji ti je savjete dao?
“Naravno da sam pričao s Lovrom o svemu. On je super dečko i igrač i uvijek mi je htio odgovoriti na bilo koje pitanje vezano uz Ameriku. Rekao je da se i tamo naporno trenira, da mi u početku neće biti lako, da će mi trebati određeno vrijeme da se prilagodim na novu okolinu, jezik, a isto tako i na jedan drugačiji stil igre koji se igra na sveučilišnom vaterpolu. Kada to razdoblje prođe, da će mi biti super i da će mi to sve skupa biti jedno dobro životno iskustvo.”
Vidiš li sebe kroz nekoliko godina u sličnoj situaciji u kojoj je Lovro danas, kada se nakon povratka sa studija izborio za mjesto u hrvatskoj reprezentaciji?
“Lovre se super uklopio u našu ekipu na polusezoni i drago mi je zbog njega što je izborio mjesto u reprezentaciji na Europskom prvenstvu. Naravno da nakon fakulteta želim nastaviti igrati vaterpolo i pokušati izboriti mjesto u reprezentaciji jer je to za mene velika želja i čast da predstavljam svoju državu na nekom velikom natjecanju.”
Marko Hvala Ti na svemu što si dao Mladosti, puno sreće u Americi i da nam se vratiš sa diplomom i nastaviš igrati vaterpolo u klubu.